We gebruiken cookies om de ervaring met de Bookmate-website en onze aanbevelingen te verbeteren.
Lees onze cookiebeleid voor meer informatie.
Accepteer alle cookies
Cookie-instellingen
Godine koje su pojeli skakavci, Borislav Pekić
sr
Boeken
Borislav Pekić

Godine koje su pojeli skakavci

Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948–1954)

„Ne veruj onima koje često kažnjavaju, a na njima se to ne primećuje, ali ni onima koje ne kažnjavaju nikad, a na njima se to primećuje. Najbolje je da ne veruješ nikom. Ali da se ponašaš kao da veruješ svakome.“ Borislav Pekić

Letopis zatvorskih godina Borislava Pekića iznosi svu tragiku piščevog ličnog iskustva i obelodanjuje surovo naličje komunističkog režima u Jugoslaviji neposredno posle Drugog svetskog rata. Čitajući ovo potresno i poučno svedočanstvo otkrićemo zajedno sa piscem kako tamnica menja jezik, percepciju, život, pretvarajući se u neku vrstu paralelne stvarnosti gde se zakonitosti ljudske zajednice najbolje vide.

Gde su granice slobode? Da li svi putevi borbe vode u stradanje? Jesu li osuda, prisila i teror nezavidna baština od koje društvo još nije odustalo?

Odgovore za koje mnogi nemaju snage i savesti Borislav Pekić nalazi u svom i kolektivnom iskustvu svog naroda, kao i u tekovinama civilizacije u koje u svim periodima istorije spada i — zatvor. U svom tamnovanju pisac nalazi okvir vlastite egzistencije i duha, borbe i istinskih granica života i smrti — smisla življenja, pre svega.

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
meer
377 afgedrukte pagina’s
Oorspronkelijke uitgave
1986
Uitgeverij
Laguna
Hebt u het al gelezen? Wat vindt u ervan?
👍👎

Impressies

  • b4908883751deelde een impressie14 dagen geleden
    🔮Verborgen diepten

  • Milandeelde een impressievorige maand
    👍De moeite van het lezen waard
    🔮Verborgen diepten

  • b1423324211deelde een impressie5 jaar geleden
    👍De moeite van het lezen waard

Citaten

  • b9958480645citeerde uit9 dagen geleden
    Sećanje i jeste tu da priču menja.
  • b9958480645citeerde uit9 dagen geleden
    Čovek koji čita svoj dnevnik liči na zanesenjaka što bi da opovrgne Heraklita i u istu vodu dva puta uđe, ali dok ga piše on je u vodi, ma kako brzo tekla, uvek istoj. Tek kad vreme prođe, te se čovek od starih tokova života odmakne, može ih videti kao reku što je samo po imenu jedna, a u svemu drugome, izgledu, širini, dubini, brzini, a naročito intenzitetu života u njoj, uvek – neka druga voda.

    Za čitaoca je dnevnik gotovo delo, završen život. Za njegovog pisca to je – kao i on sam – život u življenju, delo u nastajanju. On liči na kaleidoskop čije se šare neprestano menjaju i nikad ne ponavljaju, premda smo svesni da uzor mora postojati i da je samo njegovo zametnuće od našeg života učinilo nešto više od – kopije. Stoga je i dnevnik koji se stalno ne popravlja, u traženju konačne forme, poslednje istine, najveće moguće srodnosti s izgubljenim modelom – mrtav, kao i život koji se ne živi.
  • b9958480645citeerde uit9 dagen geleden
    No, ako gubitak identiteta prihvatimo, ako se pomirimo s tim da se, za razliku od fizičkih, naši duhovni otisci prstiju neprestano menjaju, da smo mi pre zajednica ličnosti nego ličnost, pre družina nepodudarnih krivaca kožom osuđena na isti zatvor nego jedinka koja večitu robiju izdržava u samici svog duha i svoje kože, ako se, dakle, s ovim saznanjem srodimo, za utehu dobijamo mogućnost da živimo više života, redovno sukcesivno, ponekad i naporedo, onoliko, u stvari, koliko različitih ljudi uspe u nas da stane a da nas ne odvedu u ludilo.

Op de boekenplanken

fb2epub
Sleep je bestanden hiernaartoe (maximaal 5 per keer)