Gorski vjenac

Ðe se gusle u kuću ne čuju,
tu je mrtva i kuća i ljudi.

Blago Àndrî đe je poginuo,
divne li ga oči oplakaše,
divna li ga usta ožališe!

Al’ je đavo, ali su mađije
ali nešto teže od oboje:
kad je viđu da se smije mlada,
svijet mi se oko glave vrti.

Kome zakon leži u topuzu,
tragovi mu smrde nečovjestvom.

O Kosovo, grdno sudilište,
nasred tebe sodom zapušio!

Neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može,
nek ad proždre, pokosi satana!
Na groblju će iznići cvijeće
za daleko neko pokoljenje!

Bez muke se pjesna ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!

Vrana vrani oči ne izvadi;
brat je Turčin svud jedan drugome.

Ne bojim se od vražjega kota,
neka ga je kâ na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.

„Kakvo vlaše, krmska poturice!
Ðe izdajnik bolji od viteza?
Kakvu sablju kažeš i Kosovo?
Da l’ na njemu zajedno ne bjesmo,
pa ja rvâ i tada i sada,
ti izdao prijed i poslijed,
obrljao obraz pred svijetom,
pohulio vjeru prađedovsku,
zarobio sebe u tuđina!