bookmate game

Milena Sekulić Odalović

  • b5080992427citeerde uitvorig jaar
    Priroda je spojila ljudski i božanski svet u sitnom telu devojke, nesvesne svoga dara i moći.
  • b5080992427citeerde uitvorig jaar
    Dosta je bilo straha, papa. Kad se plašiš, zlo te nanjuši.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    Kad je ostao sâm, Serhiju se vrati mučni osećaj u stomaku. Zaličio je sebi na biljku koja je istrgnuta iz zemlje i presađena u drugo tlo, pa tuguje povijenih listova.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    dobrim delima se ne priča, a zli se jezici množe i rasplamsavaju kao da ih nosi topli vetar sa Pirineja.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    Kristina je namršteno odmahivala glavom:

    – Ako je Luz veštica, onda smo svi mi ovde đavolji okot. Nema bolje duše u Montanji, samo niko ne gleda dalje od svog bubuljičavog nosa.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    Volela je trenutke stapanja sa prirodom, prepuštena njenoj milosti i usklađena sa ritmom vetra, kiše i sunca.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    – Šta se desilo sa svetom dok sam bio odsutan, fra Manuele? Ranije nisu krivili žene za veštičarenje.

    – Možda ranije nije bilo ovako nesrećne Lucije Delgado i tako lepe a naivne vidarke Marije Luize. Najgore je ići kroz život posmatrajući druge ljude svojim očima, te mislimo da će svako naše dobro biti uzvraćeno dobrim. Takva vrsta pravednosti nije svojstvena čoveku. Čak i uzvišeni Bog ima svoja merila, pa na najbolje među nama pošalje teža iskušenja no na ostale, iz razloga nama nepojmljivih. Ponekad i u najplemenitijoj prirodi buknu bes i jad jer nema odgovora na pitanja. Kao i uvek, sve je stvar vere.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    Život bez Boga je beznađe, a to je kazna veća od smrti. Oduzmemo li ljudima nadu, osudili smo ih na večito i zaludno lutanje.
  • Tamara Zdrnjaciteerde uit6 maanden geleden
    Kiša je odjednom stala, ali strahoviti huk vode, praćen vriskom i jezovitim zvucima zapomaganja, dolažaše sa svih strana. Više ništa nije mogao da učini dok stihija ne stane. Voda je dolazila u kovitlacima i pronalazila put, obrušavala se preko kuća, a zatim plavila puteve i bašte pune prolećnog cveća.

    Ovo je božja kazna, pomisli on. Vodom na vatru, silom na zlo. Ponekad onaj gore nema drugog načina da pošalje opomenu osim rušilačkom osvetom.
  • knjigomankaaaciteerde uit9 maanden geleden
    – To bi bila očekivana reakcija mužjaka – odgovori Sandrin i nadalje hodajući po ivici. – Kada više nemate nikakve argumente, naljutite se, proganjate, kažnjavate. Fizička snaga je poslednje muško utočište.
fb2epub
Sleep je bestanden hiernaartoe (maximaal 5 per keer)