Ostrvo

Ljepših možda ima, dražih nigdje.

– Strašno je u velikom gradu.
– Ljudi žive sami.
– I umiru sami.

– Kako živim? Dobro. Zadovoljan sam što sam proživio vijek a nisam nikome naškodio. Ono što je meni štete naneseno, davno sam zaboravio, gubitak je lakše podnijeti nego kajanje. Ne govorim to da bih te prevario, ili učinio ljepšom svoju sliku u tvome sjećanju, ništa više ne očekujem od ljudi i mirno razgovaram sa sobom i o sebi, laž je za život, a ne za smrt, a ja sam blizu smrti, iako sam još u životu.

Ali su sva naša neraspoloženja brzo prolazila, i bili smo podrška jedno drugome u našem običnom životu. Običnom, ali lijepom.

Jesam li bio rđav prema tebi? – pitao je bez glasa, ispitujući sam sebe, i ne prestajući da mijenja obloge. Možda ti se ponekad činilo da sam rđav i nepravedan, i žao mi je zbog toga. Oprosti mi, kriva je moja nesrećna narav. Ali sam te uvijek poštovao. Da, znam, nije ti drago kad kažem da te poštujem. Pa dobro, volio sam te, uvijek. I sad te volim. Zašto ti to sada govorim? Zato što ne bih htio da ostanem sam? Pa i to, zar je to toliko zlo? Zašto bi to bila sebičnost? Bože moj, pa onda je svaka ljubav sebičnost. Da, ne želim da ostanem sam, ne želim da ostanem bez tebe. Naviknuo sam se na tebe? Pa i jesam.

Gdje je istina?

Možda uvijek treba čuti samo jednu stranu; druga strana ima svoju istinu, i onda ne znamo ništa.

Ali eto, njena je staza bila kraća. Takav je život, sve odlazi, ništa se ne vraća, i ne vrijedi plakati zbog toga.

Našao je zabavu, i potrebu, čak i naročiti smisao u tome da mašta o onome što nikad nije doživio niti će ikad doživjeti. Već se toliko izvježbao u tom zavaravanju da i ne pomišlja na neostvarivost svojih snova, i uživa u njima kao da su sušta realnost. Čak i ljepši. I jesu realnost, samo se dešavaju u mašti. A to je svejedno

– Ali zamislite... Volite li da zamišljate da jest ono što nije? Imate li mašte?

– Imam.

– Mašta vas oslobađa jada svakodnevnoga života.

– Oh, da!

Pa im se javljalo pitanje: da li je bolje dugo trajati iako ti se ništa ne dešava, ili je bolje bljesnuti i izgorjeti kao kometa što osvijetli nebo makar za trenutak.