Boris Dežulović

Mogao je on, govorilo se, otići u svijet i napraviti velike stvari – zvao ga je i učitelj Jancsi Rigó da zajedno s njim svira po Njemačkoj i Francuskoj, a čuo ga je jednom prilikom i poz

„Rekao bih ovako“, iscijedio je iz cigare zadnji oblak dima i ugasio je u velikoj kristalnoj pepeljari. „Sve kad bi sudbina svijeta i zavisila od života jednoga jedinoga djeteta, i kad bi netko od mene tražio da ubijem to dijete za spas cijeloga čovječanstva, odgovorio bih mu da svijet čiji opstanak zavisi o krvi jednog nevinog djeteta ionako ne zaslužuje da postoji.“

U stvarnom pak, fizičkom svijetu Isaaca Newtona – onome s druge strane kazališne zavjese – Rugjerovo uže sudbine napuklo je četvrt stoljeća nakon Wagnerove opere, kad je granu Newtonova Stabla svijeta odlomio njemački fizičar i münchenski đak Max Planck, istesavši od nje sitni paketić energije, svoj slavni quantum, i postavivši tako temelje kvantne fizike.